|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...to sam ja...uvjek ona stara...
-Ljudi ništa toliko ne žele sačuvati i ništa tako slabo ne čuvaju kao svoj život.
-Život je kao pepeljara:dok je čist i lijep, dotle je prazan i nema smisla.
-U šahu, kao u životu, primjećujemo svoje pogreške tek onda kada se drugi njima koriste.
-Ono što je prošlo,više ne postoji. Ono što će biti, još nje došlo. Pa što onda postoji? Samo ona točka u kojoj se sastaje prošlo i buduće. Eto, u toj točci je sav naš život.
-Ako je život dobro, zašto nam ga oduzimaju? Ako je zlo, zašto nam ga daju?
-Imamo pravo da se žalimo na život samo ako od njega tražimo nemoguće.
-Većina ljudi neće shvatiti da smo ovdje osuđeni na smrt. Među onima koji to razumiju, svađe se lako izmiruju.
-Jučer je samo današnje sjećanje, a sutra današnji san.
-Život je samo most-ne gradi kuću na njemu.
-Život je nasljedna bolest.
-Život je bolest koja se prenosi putem seksa.
-Život je dugotrajni proces umiranja.
-Što imaš danas, možda će te sutra napustiti, ili čak i odmah, dok govoriš, prestaje biti tvoje.
-Bez vlastite volje rođeni, protiv vlastite volje umrijeti-kolika je naša bespomoćnost pred silom prirode.
-Za većinu ljudi, život je kao ružno vrijeme-stanu i čekaju da prođe.
-Djeca su opijena od života, opijena od života.
-Čovjek je izmislio Boga, a sada kleči pred njim stoljećima. Čovjek je iščeprkao iz blata zlato, a sada ta bespredmetna kovina vlada njegovim nazorima i uvjerenjima. Čovjek je izmislio strojeve, a danas strojevi vladaju čovjekom, umjesto da je obratno.
(__/)
(O.o)
(> <)
Ovo je Gothik - Sado Mazo - Zeko. Kopirajte ga na svoj blog i tako mu pomognite na njegovom putu do World Domination!!!
…kada čovjek traži moralni put, prvo od čega se mora okrenuti je meso. Vegetarijanstvo je kriterij po kojem možemo prepoznati dali je čovjekovo stremljenje prema moralnoj savršenosti iskreno i ozbiljno…
… komercijalne klaonice…poput vizije pakla…životinje bivaju ošamućene na razne načine npr. Udarcima maljem, električnim šokovima ili mesarskim pištoljima…
vezanim nogama se dižu u zrak gdje će se na tekućoj vrpci provesti kroz tvornicu smrti...
još živućima će im se prerezati grkljan, odsjeći meso dok ne iskrvare do smrti…
…DA KLAONICE IMAJU STAKLENE ZIDOVE, SVI LJUDI BI BILI VEGETARIJANCI…
…kada životinja ima rak ili tumor taj dio će se odstraniti…ostatak pun otrova i bolesti će se prodati kao meso…tumori se dodaju u mljevenom meso kao što su razne hrenovke, salame i paštete…većina ljudi ne zadaje tome veliku važnost i uporno ignorira…
…za hamburger treba meso,
za meso treba krava,
za krave se rade pašnjaci,
za pašnjake se spaljuju šume,
paljenjem se zagrijava zemlja,
i ostajemo bez kisika,
životinje tove hranom,
siromašni umiru od gladi,
drugi dobivaju brzu hranu,
koja ih brzo šalje u grob,
DOBAR TEK!!!...
…to je moje mišljenje…drago mi je ako je nekom otvorilo oči…raspitajte se malo bolje…vidjet ćete da sam imala pravo…svoja mišljenje znate gdje možete ostavljat…
Kak su ljudi licemjerni da je to nešta strašno…napraviš neku sitnicu, bezveze nešta…čisto iz zajebancije a oni odma pizde, kak si mi to mogla napravit i to s mojim najboljim frendom i slično…a onda kad ih pitaš jesu najbolji frendovi kažu da ne…nakraju je sam ona KRIVA…NIKO DRUGI…e pa neće više tak ić…nije sam ona kriva i svi to jako dobro znamo….previše je krivih…previše se tog desilo…popljuju je svi…pošalju u…koda da je ubila nekog…i onda sazna ona da je on bio s njezinom najboljom frendicom…aha…al nikome ništa…opravdanje je da on može jer osjeća nešta više…al nikad neće znat šta je ona osjećala…šta osjeća…i šta je osjećala kad je saznala…ponavlja se sve…ista priča ko prek ljeta…al nije važno…nije nikad bilo važno šta je osjećala…šta joj se nalazilo i onom malenom ispraznom srcu…šutit će i dalje…i dalje biti samo malena iskra života koja će zauvjek ostati samo iskra….niko nikad nije imao vremena za nju…a tražila je tako malo…samo prolazni smješak izgubljen u magli životne ironije…opet će reći nije važno…svi će zaboraviti šta je rekla…ona neće…previše toga stoji na srcu…na duši…nije važno…
pisano je prije...nisam htjela objavit...ona se promijenila...neke stvari očvrste čovjeka...ovaj drugi dio se ne odnosi na nikoga...
...nikada neće reći..zna to...a nesmije...da osjeća previše prema njemu...
nesmije...nesmije...zašto joj se takav kaos nalazi u glavi...u srcu...zašto nezna šta želi...odnosi se na nekog...nije važno...nećete skužit...jer ne kuži ni ona...
Opet sam u svijetu drame
Ni trenutka ne oklijevam
za sve one naše dane
Ja ti ovu pjesmu pjevam
Slušaj sada i ne plači
Ja sam onaj koji puši
Znam da ništa ti ne znači
Ali još nosim te na duši
Slušaj sada i ne plači
Ja sam onaj koji puši
Znam da ništa ti ne znači
Ali još nosim te na duši
ostala si još u meni
ko nedovršena priča
ostala si kao dio
ove pjesme, ovog kića
sada savršeno sjetan
predajem se hladnoj noći
znam da tebe više nema
i da nećeš doći…
Slušaj sada i ne plači
Ja sam onaj koji puši
Znam da ništa ti ne znači
Ali još nosim te na duši
i dok gledam nebo
tražim vrijeme da se vrati
pitam sebe dal će ova pjesma ikad
ova pjesma stvarno stati
čekam da se sunce vrati
spoji dvije sjene
da osjetim kako Biba stoji tu kraj mene…
...e...odnosi se na...ma nije važno...
Ne daj...
...ne daj da te oni pustih duša povrijede...
...ne daj suncu da ti ukrade sjaj,
znam da si još uvjek sretno djete...
čekaj,još trenutak,
imaš vremena pustiti snove
da se rasprše u vrtlogu života...
molim te...nemoj ipak prestati sanjati...
ne daj svijetu da te slomi..
budi jača od sile svijeta,olija i poplava...
znam da si vječni plamen...
i kad te više ne bude...
gorjet ćeš u onima koji vide..
doista vide...očima širom otvorenima,
i kad je tama oko nas...
1...rodila sam se sa negdje 4 kile...bila sam bucmasto malo derište...
2...kad sam se igrala sa kockicama bacala sam crvene po kući jer su mi bile ružne...a sa svima drugima sam se igrala...
3...najdraži crtići su mi bili Zvonko, Leteći medvjedići i Zekoslav mrkva...a sada su mi Spužva Bob skockani, Timon i Pumba, Fifi i cvjetno društvo,Medvjedići dobra srca...nemogu se sjetit više...
4...bila mi je najdraža boja prije plava...a sad je crna i tamno crvena...
5...prezirem narodnjake...i sve vezano...
6...ne volim bahatost...preseravanje...umišljenost...laži...pretjeranu cmizdravost...i puno toga...i...i ljubav...zato šta uvjek završi sa suzama...bar s jedne strane...one zaljubljene parove...one ljigave...koji nemogu da se ne drpaju...i onda nas prisiljavaju da to gledamo...fuujjj...
7...volim čokoladu...gledat tv...spavat...ležat...jest(kad sam kod kuće)...životinje...glazbu...noć...iskrenost...PRIJATELJE...i to jako puno...
8...krsno ime mi je Antonija...
9...najdraži film Hakeri...i Saw II...i Kosa...i Spot...i Krug...i...
10...najdraži pisac R.L.Stine...11...do sad sam u školu obikla sam 2 puta kratku suknju...u 1. i 2. razredu... MISLIM DA JE TO TO...NEMOGU SE SJETIT VIŠE NIČEGA...
bila je jednom jedna djevojčica...bila je još jaakkooo mlada...voljela je ljude...mislila je da su svi dobri...voljela se zabavljati...samo to je i znala raditi...i onda su jednog dana došla zla djeca...koja su dok se ona ljuljala na ljuljačci došla do nje nekim BIJESNIM putem...i tada su je gurnuli...pala je u blato....znala je samo kao preživjeti u blatu...i tada je došao maleni dječak i pomogao joj da se ustane...i više nikad nije živjela u blatu...THE END...
evo obrisala sam post...da izbjegnem daljnje komplikacije....
1.nemam ime...
2.nemam prezime...
3.nemam datum rođenja...
4.nemam inteligencije...
5.nemam NIŠTA...osim malog darka(pogledaj post dolje)...
ne znam šta da pišem...nemam 556 lica pa da idem pisat o njima(ja imam 555 lica)...
......šteta šta nema 555 smajlića...ala...pa neznam šta da pišem...a svi sve znaju.....hihihihihihihihihihihihihi...aha....a buuuu....idem jest.....po neznam koji put danas...
nemam ništa za reć...
ipak sam odlučila pisat post....upravo sam popila 3 šalice čaja..i nije mi dobro...previše konzumiranja nepotrebnih tvari....nešta mi se neda previše dramatizirat na postu...pa će to bit nešta kratko...samo da udovoljim želji...ala..tak mi se spava....našla sam svog malog zečića...(dug je oko 20cm...ima uši do poda...kapicu...neku crvenu robu i neke male ko karirane starke...) ala JA NISAM NORMALNA!!!!!idem opisivat igračku na blogu....pa kad volim tu zeku...bila sam ga izgubila, i sad sam ga našla......ala pa ja nisam normalna...di to još ima...a pa kad volim tu igračkicu...zdravo....idem pavat i grlit malog Darka(to je taj zeko)...aj laku noć...ala..nisam normalna..
čitam neke stvari šta sam prije pisala...neke stvari koju su nam sve predstavljale...su nestale...zametnuli smo ih duboko u sebi...u strahu da ih nebi netko pronašao...da netko nebi otkrio onu našu drugu stranu...onu nježnu...onu koju je tako lako slomiti...sve je to prolazno...tih nekih stvari se nisam niti sjećala...užasno je što vrijeme..zaborav...može učiniti...sve će nestati...i onaj mali osmjeh...tračak sreće na licu...proći će...vratiti će se ono staro...prevladati će crne misli...opet ću prestati živjeti u ovom trenutku...otići ću u onaj svoj svijet...onaj svijetsize=1> u kojem je sve onakvo> kakvom ga ja zamišljam...pokušat ću uspomene iz prošlosti pretvoriti u budućnost...ali ne mogu...
pokušavam stavit neku sliku il nešta...al mi uopće ne ide....i to me užasno živcira.....
to je nešta nevjerovatno...kak su svi tak užasno dvolični...više nema osobe koja ti može bit prijatelj...iskreni prijatelj...svi sam gledaju svoje interese...a kad skuže da neće dobit ono što žele...odma se promjene...pokažu ono svoje pravo lice..ono na koje nismo navikli...jedan dan si im dobar..a drugi ti seru iza leđa i pljuju po tebi...toliko sam puta pala...toliko sam se puta razočarala...al uvjek će se dešavati stvari koje nisam očekivala...koje će me ponovo iznenadit...bez ozira na to koliko iskustva imaš u tome..nikad nećeš bit spreman.font>..a ja sada pišem takve gluposti...bez ikakvog smisla...a joj...moram ić pospremat sobu...a neda mi se...a vjerovatno ću sam leć pred TV i ić žderat nešta...aj...:mah:
nemoš vjerovat kak je sve tak....razmišljam o svemu tom...svuda me prati taj osjećaj...osjećaj da ovdje ne pripadam...a preslaba sam da se izvučem iz tih misli...font >ništa nije onakvo kakvo bi trebali biti...nemogu to promijenit..i to me uništava...nemoćna sam..font>.ne mogu ništa promijeniti...a ima toliko toga..što ne valja...kad bi bar znala kako...sve bi se promijenilo...a valjda tak treba bit...valjda je to sve tako baš zato da bi se mi trudili to zato život nekada i ljep...valjda se vrijedi truditi....a neznam ništa...ala...i da, mac je gay...:
Dotakla am dno... Um mi je pun pobrkanih misli, bez početka, sredine i kraja...sve počinju i završavaju u jednoj točci koju čini beskrajna bol...zašto ljudi traže smisao tamo gdje ga jednostavno nema..to je jednako kao i tražiti sunce u tami...nadati se životu na samoj samrti..krvariti iznutra a smijati se izvana..nađi mi smisao toga i ja ću ti povjerovati i zbilja po prvi put stvarno živjeti i istinski se veseliti......sa tragom nade na srcu... i dlanu na kojem sve moje sreće i tuge leže...
